RSS feed za B92 blog |
|
| Postavi ovaj RSS feed na tvoj sajt | |
| Opis: | B92 blog |
| Format: | RSS 2.0 |
| Url: | http://blog.b92.net/rss/feed/index.xml |
| Najnoviji sadržaji | |
| B92 blog |
|
| Imovina i ugovori - Saša Radulović Tue, 07 Sep 2010 02:00:36 GMT Ja verujem u ugovore i imovinu. Moju i vašu. I verujem u vekovima potvrđene principe i praksu obligacionih odnosa. Ne verujem u revolucionarnu pravdu. Ne verujem u silu. Verujem u razum i pravo. I ne dam svoje nikome. O svome pregovaram i zaključujem nove ugovore svojom slobodnom voljom. Vi sa vašim kako se vama sviđa. Bila nam dva evropska ministra u poseti da nam objasne kako ovo ne treba da važi za naše, da zaboravimo da je naše naše, da zaboravimo ugovore i prihvatimo "realnost" zarad evropske budućnosti. Kao da je oni drže u svojim rukama. A ne drže. Naša evropska budućnost je naša. Nije njihova, ne zavisi od njih, niti ih iko o tome išta pita. |
|
| Šta je moguće postići na Kosovu.. - Drago Kovacevic Mon, 06 Sep 2010 16:00:38 GMT Gledao sam sinoć Vuka Jeremića u emisiji Olje Bećković. Delovao je deprimirano i pričao neuverljivo. Nigde onih odsečnih gesti i grimasa koje pojačavaju utisak publikuma. Ruke skoro nije ni koristio a ranije mu je trebalo pola studija da komotno govori. I rekao je nešto što svedoči da Srbija kroz njegovo ministrovanje nije ni imala smislenu spoljnopolitičku strategiju oko Kosova, ako se zanemari unutrašnja upotreba toga problema. Naime, kazao je da bi izglasavanje rezolucije koju je on poslao u Nju Jork bio zapravo poraz Srbije. Boško Jakšić, koga veoma cenim, pomogao mu je tako što je kazao da je nakon tog 9. septembra neophodno formulisati novu politiku oko Kosova i Jeremić se nije tome puno protivio, ali se stekao utisak da bi on lično i dalje voleo po starom. A nakon 9. septembra, će stvari nužno morati izgledati drugačije. Toga je svestan i Jeremić pa je na direktno pitanje Olje Bećković, je li mu važnji hektar zemlje ili čovek, odgovorio bez razmišljanja - "čovek". |
|
| Prijatelji, Rimljani, zemljaci - Nebojsa Krstic Mon, 06 Sep 2010 05:00:19 GMT Na Vis sam otišao sam, niko me nije pratio, nije bilo suza, zagrljaja, čak ni rukovanja. Na aerodrom sam krenuo autobusom koji sam uhvatio ispred Crkve Svetog Marka. U avionu za Split čitao sam Jatovu reviju, tekst Mome Kapora koji je uz povišen sentiment obrađivao fenomen majčine turšije. Onda sam gledao kroz prozor prebirajući pogledom po redovima cirusa i stratocirusa. Potom sam se prebacio u sedište do prolaza i poslednje minute leta proveo razmišljajući o nikad do kraja rastumačenom fenomenu seksualnog magnetizma stjuardesa. U Splitu sam kupio Politiku i popio duži espreso bez mleka iz male šolje. Druga opcija tada još nije postojala. Trajekt za Vis parkiran je levo od onog za Hvar. Lako ih je razlikovati. Na hvarski ulazi mnoštvo mladih, lepih i nasmejanih ljudi od kojih većinu ćine žene. Na viški ne ulazi skoro niko. Ali, na viškom je muzika koju emituje diskretn |
|
| Vremena vječitih pubertetlija - dali76 Mon, 06 Sep 2010 01:00:09 GMT Sjecam se jos one veceri kad je Zvezda prvi, zasad i posljednji, put zasjela na evropski fudbalski tron. Sjecam se kako sam tad po prvi put u zivotu cuo rafale puskomitraljeza sa okolnih brda pakrackih. Sad jesu li to bili zaostali suveniri iz onog rata drugog svjetskog, il’ je ipak bila rijec o donacijama novijeg datuma, tema je neke druge price. Zvezda je bila sampion. Ime Darko Pancev ostace cvrsto urezano u sjecanju moje malenkosti, tada 13-ogodisnjeg pubertetlije "delije". |
|
| Ko je prva dama Srbije? - Predrag Azdejković Sun, 05 Sep 2010 22:00:43 GMT Protiv moje volje, domaći tabloidi su me proglasili za prvog pedera Srbije. A ja ovako skroman, kakvog me je majka rodila, sve mi neprijatno i crvenim od stida. Jure me paparaci da mi nataknu lentu i tijaru, a ja bežim kako me stiletto štiklice nose. Ne volim ja te titule, jer odmah kreću da kuju dvorske intrige da te s tog prvog mesta skinu, zato sad moram duplo da pazim leđa. Em se pazim od ovih homofoba, em sada moram da se pazim od ovih „mojih". Ali, posle nekoliko dana navikao sam se na ovu titulu i privilegije koje ona nosi. Kakve privilegije pitate se vi? |
|
| Još jedni izbori u BiH-Prazne priče i pune cijevi - Aleksandar T Sun, 05 Sep 2010 19:00:51 GMT Godinama unazad mlade ove zemlje svakodnevno zaskaču razni smutljivci skriveni u dubokoj, toploj pozadini nekad političkih, drugi put ratnih frontova, te prosto i neometano produžuju tragediju odrastanja i sazrijevanja jedne, to već slobodno možemo reći, zauvijek izgubljene generacije. Razni Bobani, Radovani, Alije, te njihovi sadašnji nasljednici nisu im ponudli ništa do praznih priča i punih cijevi za neke nove obračune u kojima bi oni opet uživali onanišući tuđim životima Postoje krajevi na koje nikad ne pomislite. U skladu s tim ne planirajte otići tamo. Krajevi i mjesta u koje dolazak civilizacije ne znači ništa i koji žive sami za sebe, ma šta se dešavalo u okolini. Ako slučajno zabasate u takav kraj veoma brzo zapazite da je priroda netaknuta, vazduh čist i da je voda dobra. Najčešće tu i nema |
|
| Tranziciona paraliza - Srđan Fuchs Sun, 05 Sep 2010 16:00:01 GMT U Srbiji je loše stanje, vrlo loše stanje. Skoro svako koga poznajem, a da ima mogućnosti, bilo intelektualnih bilo finansijskih, razmišlja o odlasku, ili barem, o slanju dece u inostranstvo na školovanje, po mogućstvu bespovratno... Jedan od najilustrativnijih primera je taj da vam režim u Srbiji, nebrojenim dostupnim sredstvima maspropa; digresija, recimo, ubacujući u vaše sisteme svesnosti samo jednu jedinu, malu reč, i uz neprekidno mantričko ponavljanje dok ne postane deo vašeg rasuđivanja, kraj digresije; ispira mozak da je dobro (za otadžbinu) imati decu. To u velikoj meri jeste tačno, međutim ono što režim u Srbiji previđa jeste da srpska deca vole da piju mleko, a mleka u državi nema, ili u sramotnoj meri, ima ga po skandalozno visokim cenama. |
|
| Prohujalo sa vihorom... - robylad Sun, 05 Sep 2010 10:00:09 GMT thinking...Umesto uvoda... Neko jednom rece da u zivotu nije toliko vazno disanje nego momenti od kojih zastaje dah. Posto se meni od kako sam ovde takvi momenti desavaju skoro pa svaki dan, ako budem pisao o svakom posebno ne bih stigao da jedem, radim ili ista drugo, a pogotovo da prozivljavam ponovo te neke buduce momente. Svega cu se ovoga jednog dana prisecati kroz ugodnu pricu sa suprugom, prepricavajuci svaki detalj kojeg se secam, a za one maglovite ce mi pomoci bas ovi putopisi. Do tada mozda sve bude prohujalo sa vihorom. Mozda i deci bude sve to zanimljivo, a mozda i sasvim obicno u zavisnosti gde budu odrastala. Mozda necu imati snage, volje, umece ni odlucnosti da imam decu pa cu to prepricavati sestricima, ko zna sta zivot nosi. Ideja ovih putopisa mi je sinula na samom uzletanju sa piste u Beogradu, i od tada sam postao skoro pa rob istih. Uz svu zelju da sv |
|
| ČEKAJTE, A NJEGOŠ? - Bojana Maljević Sun, 05 Sep 2010 08:00:19 GMT Na ovom postu zabranjeno je komentarisati Rezoluciju o Kosovu. Takođe, ne bi se trebalo osvrtati ni na Rezoluciju 1244. Nema potrebe pominjati predsednika Republike Srbije, premijera, pa ni pojedine ministre. Ni bivše***, a ni sadašnje. Ustav, jasno, nije poželjan u komentarima. Međunarodne institucije i njihove skraćenice, podrazumeva se - zaobići. Zatim, Kumanovska bitka 1912, sasvim je suvišna tema. A i Kumanovski sporazum 1999. Datum 28. juni se može pomenuti isključivo kao rođendan mog sina Luke. Naročito naglašavam da o SPC ne treba pisati ni pod tačkom "razno". Što znači da istorijske činjenice, poraze&podvige&ličnosti u potpunosti treba ostaviti po strani. Uključujući i one koji će uskoro ući u istoriju. *** sa izuzetkom bivše ministarke prosvete Ljiljane Čolić. Ako se neko seti izbacivanja Darvinove teorije evolucije iz udžbenika, slobodno neka piše. Eh, ne zna gospodin Tači šta je bizarnost! |
|
| stjepan mimica "šefe, koji ti je vrag" - ana_radmilovic Sun, 05 Sep 2010 03:00:30 GMT Zar metafora koja podrazumeva šargarepu kao simbol vrhunskog užitka, nije morala da im zazvuči odveć neobično? I zar treba da nas onda čudi što, inače učtivi inostranci, u tim trenucima nedovoljno diskretno zagledaju sagovornikove sekutiće. čitam, opet neko (nema veze ko, svi uostalom) kaže kako je ova priča sa rezolucijom, un, evropom i kosovom - naravno, priča o štapu i šargarepi. i setim se testa mog druga, stjepana mimice, koji je jako lepo formuslisao ono što valjda svako iole normalan pomisli kad čuje tu dosadnu sintagmu: pa kaže, Gost autor: Stjepan Mimica Bazično, komunikacija se zasniva na podrazumevanju. Zajedničke reference su preduslov. Kad se poklope, desi se interferen |
|